Image Hosted by ImageShack.us Vražja posla

Vražja posla

16.12.2008., utorak

Odgojimo delikvente

Dijete koje ide u 2. razred osnovne škole svaki dan zaboravi nešto ponijeti, a nekad se dogodi da zaboravi ponijeti i više stvari. Najčešće nema preobuku, olovku, knjigu, bilježnicu. Kako će to dijete raditi uopće nešto na nastavi? Gdje je tu roditelj da pregleda djetetove stvari prije polaska u školu? Sigurno je učiteljica kriva.

Dijete koje ide u 2. razred osnovne škole zadirkuje i rekla bih pomalo zlostavlja drugo dijete. Jednom, ali samo jednom, zadirkivača su tukli drugi učenici. Njegov se tata pobunio da ga zlostavljaju. Je li se njegov tata ikada zapitao zlostavlja li njegovo dijete nekoga? Nije. Jer njegov sin nikad nikoga ne zlostavlja, ne tuče, ne ometa nastavu, ne zadirkuje, ne upada učiteljici u riječ...

Dijete koje ide u 7. razred gađa nastavnicu kredom. Dijete nije kažnjeno, nisu bile nikave posljedice osim razgovora. Što bi se dogodilo kada bi nastavnica djecu gađala kredom?

Dijete koje ide u 7. razred udara šakama po automobilu nastavnice.

A ovo sam dobila mailom:

Kako odgojiti dijete delikventa (po HNOS-u):


1. Počnite od rane dobi davati djetetu sve sto poželi. Na taj će način odrasti u uvjerenju da mu je cijeli svijet dužan pružiti lagodan život.
2. Kada dijete pokupi ružne riječi, smijte se. Mislit će da je baš simpatičan. To će ga također ohrabriti da nauči jos "simpatičnije" riječi koje će vas kasnije srušiti s nogu.
3. Nemojte ga nikada upućivati u duhovne stvari. Čekajte da postane punoljetan i tada ga pustite neka "donese vlastitu odluku".
4. Izbjegavajte koristiti riječ pogrešno. Ona bi u djetetu mogla izazvati osjećaj krivice. Tako će poslije, kad bude uhićeno zbog krađe automobila vjerovati da je cijeli svijet okrenut protiv njega.
5. Pokupite za djetetom sve što ostavi razbacano u svojoj bližoj i daljoj okolini: knjige, cipele i odjeću. Činite sve umjesto njega, tako će naučiti odgovornost uvijek prebaciti na drugoga.
6. Dopustite djetetu da pročta sve sto mu dodje pod ruku. Pazite da posuđe kojim se služi bude sterilizirano, ali zato mu dopustite da se hrani smećem.
7. Redovito se svađajte u nazočnosti djece.
8. Dajte djetetu novaca koliko želi. Nemojte mu nikada dopustiti da sam zaradi. Zašto da se muči poput vas?
9. Zadovoljite sve njegove prohtjeve za hranom, pićem i udobnošću. Neka svaka njegova želja bude za vas zapovijed. Uskraćivanje bi moglo uzrokovati opasne frustracije.
10. Ako se sukobi sa susjedom, profesorima ili policijom, uvijek budite na njegovoj strani. Oni svi imaju predrasude o vasem djetetu.
11. Kad stvarno dođe u nepriliku, ispričajte se i opet se ispričajte u svoje ime: "Nikada ništa nisam mogao za njega učiniti!"
12. Pripremite se za život pun tuge i boli. Najvjerojatnije ćete ga imati.

Iz lista Radost, br. 3/94.

- 12:16 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.12.2008., utorak

Tko je odlučio?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako nas sve kači ova kriza, uhvatilo mene malo razmišljanje. Prvo, tko je odredio koliko novaca u svojetu smije postojati? Tko je odredio koliko će Republika Hrvatska imati novaca? Ono, dođe netko i kaže: "Republiko Hrvatska, ti ćeš imati 5 milijardi kuna, a na tebi je hoćeš li zaraditi više." Onak, recimo, mi smo svoju državu stvarali. Je li predsjednik odlučio koliko će biti novaca. Da smo u početku imali više novaca, možda nas sad ne bi uhvatila kriza?
Nego, kad sam bila mlađa, padalo mi je na um da možemo tiskati više novaca kad nas ponestane. Pri tome mislim na državu. Pa su mi spominjali nekakvu inflaciju. Ma kakva inflacija? Nemam pojma što je to! Ono, jesu mi objasnili, ali nisam baš shvatila. Otkud će netko znati da smo tiskali više novca i podijelili ljudima?
I sad ja molim nekog stručnjaka da mi vrlo laički objasni to sve. Ali kao malom djetetu od 5 godina.

P. S. Što u kategorijama posta znači kratica ICT?
- 07:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.11.2008., utorak

Pismo

Dragi Smranaderu!
Pišem ti pismo jer sam se našla u groznoj situaciji. Naime, dečko i ja smo prije godinu dana kupili kuću, prije nekoliko mjeseci se preselili i sad smo u dugovima. Kredit je velik. Evo, banka je čula da iduće godine nema ništa pa je brže-bolje prije par dana podigla kamatu za stambeni kredit pa mi sad moramo davati skoro 200 kuna mejsečno više. Nije to ništa je l'? E, pa mi s tih 200 kuna platimo telefon, komunalno i smeće. Dakle, tri stvari. Znaš, dragi Smranaderu, nemoj ukidati božićnice, moj dragi je mislio pokriti minuse na našim katricama svojom božićnicom. OK, ne bi baš sve pokrio, ali barem dio. I da, kako je pošteno da tjedno odradim 21 sat, a plate mi 20? Kažu da će mi tako napraviti iduće godine. I znaš, kad bih ja imala plaću kolika je i tvoja, meni isto ne bi bio problem stegnuti remen. Ustvari, da mi je i dvostruko manja, bila bih zadovoljna.
Dragi Smranaderu, eto, netko će opet spomenuti politiku i reći da smo te izabrali, ali znaš, ja te nisam birala. Meni ne odgovara što si tu gdje jesi, ali ajde, nema veze, to sam prihvatila. Međutim, nemoj sada biti Grinch (kaže narod tako). Ajmo uštedjeti na nekim drugim stvarima, a ne na ljudima.
Smranaderu, više ti ne mogu pisati pismo, žurim na drugi posao (da, Smranaderu, dva posla radim, a nemam ni 1/4 tvoje plaće).
Pozdrav od Vražje!

P. S. Pitaj Zamorca zašto redoviti studenti ne primaju stipendiju do kraja svog redotivog školovanja? Meni bi to baš dobro došlo.
- 15:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.10.2008., nedjelja

Nemamo novaca. Nema veze. Sretni smo. Bit će novaca.

Dakle, dojmovi su se malo slegli. Još mi tu i tamo pukne da smo on i ja sami u svojoj kući. Sami živimo i sad smo odrasli ljudi. E, odrasli ljudi rade. Kako tko. Ja sam tek ovaj tjedan počela raditi, nisam ni ugovor još potpisala. No, vratimo se u razdoblje prije nego što sam ja počela raditi.
Zaključak. Dvoje ljudi koji imaju stambeni kredit nekih 2000 kuna može bez problema preživjeti mjesec (u mom gradu, za Zgreb ne znam) s 5500 kn mjesečno. Ja računala. +/- koja stotina, ali tu negdje. Dakle, kredit za kuću,računi svi mogući, hrana, kozmetika, gorivo... Problem se javio jučer. Krenuli mi u kupovinu hrane. Ne kupujemo gluposti već ono što nam treba da bismo preživjeli. Gotovine nemamo. Kartice imamo. Jedna njegova – nismo platili račun na vrijeme, nije im sjela uplata i ne može ju koristiti. Jedna moja – isto tako. Računi – kasnimo dva mjeseca pa nam stižu opomene. Tekući računi u banci – u minusu do kraja. Druga njegova – ima limit, ali na sreću, bit će nam dovoljno. Zašto je to tako? Zato jer nemamo 5500 kuna mjesečno koliko bi nam bilo potrebno da preživimo kako treba nego nekih 2000 kn manje. Međutim, ne žalim se. Ovo definitivno nije žalopojka. Samo, krivo mi je jer si ne mogu priuštiti odjeću, izlaske i sl. Ali, uvijek se izvučemo pa ćemo i sada. Možda će nam čak biti i super kad mi dođe prva plaća. Zapravo, otkad smo počeli uređivati kuću, zapali smo u minuse i dugove na karticama. Računam stalno nešto i preračunavam i jedna čekam da dobijem pravi posao (po mogućnosti u struci) pa ćemo imati novaca i za kartice i račune i minuse i dugove... i još ću si moći priuštiti koje putovanje ili koji novi komad odjeće. Ovako, ne idem nikamo jer nemam u čemu (doslovno), a i nemam novaca za cugu. Ok, kupila sam nove hlače neki dan jer nisam imala u čemu ići raditi pa sad imam u čemu hodati.
I tako. Novaca nema. Krov nad glavom imamo. Sretni smo. I svejedno bih isto odlučila i preselila se opet. Lijepo nam je samima, uživamo.

Btw. Jebote, kako je zdrava hrana skupa. I prašak za veš.

- 17:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.09.2008., srijeda

Svekrva

Potaknula me Kinky da pišem o svojoj svekrvi. E, sad, da odmah riješimo jednu stvar, ne mogu reći volim li ju ili ne.
Prije nekoliko mjeseci zamrzila sam svekrvu, a do tada mi je samo išla na živce. Jedan smo dan dragi i ja pričali u kuhinji kod njega i njegovih staraca, nešto smo raspravljali. I u sred rasprave izlazi svekrva iz sobe (negdje oko podne) i drobi meni kako sam dosadna i da već prestanem pričati jer joj idem na živce. Kao, nije čula o čemu smo pričali, ali čuje da pričamo i neka prestanem jer sigurno njenom sinu to ide na živce. Onak, jebote, pa nakon toliko godina veze, ne misli li ona da bi on to sam meni mogao reći??? A to sam ju i pitala.I što je bio njen komentar? Da sam na njegovom mjestu, ja bih tebe sigurno ostavila. Helou? I nakon toga želi komunicirati sa mnom? Kad sam dolazila kod dragoga, ne bih uopće prolazila kuhinjom da ju ne sretnem, ako bismo se srele samo bih pozdravila i dalje ignorirala. Ona je čak izjavila mom dragom da se ona mene boji (btw. posebna prila, izgleda da me se neki ljudi boje) i da bi se ona meni ispričala. Ma zajebi, nema isprike. Imaš dovoljno godina da možeš razmisliti o svojim riječima. Naravno, isprike drugih ljudi su išle njoj na ruku, kao bolesna je, nakljukana je tabletama... Ma tko mene pita koliko tableta dnevno pijem i koje bolesti imam i jesam li sposobna normalno komunicirati s ljudima? Prošli su mjeseci dok nisam s njom uopće progovorila koju riječ osim pozdrava (što je pristojno kad dođeš kod nekoga). Malo po malo i počele smo razgovarati, ali svaki put kad pričam s njom, sjetim se te njene rečenice.
Do toga "incidenta" nisam ju mrzila, ali ju nisam ni voljela. Išla mi je na živce. Zato jer mi je neke priče pričala barem 56 puta, zato što stvarno previše priča, a ja nemam vremena cijeli dan, zato jer je ona najpametnija, zato jer je nekoliko puta omalovažila moju struku i sve ostale struke kojima se njena kći nije bavila i ne bavi se, zato jer nikad u 6 godina koliko sam s dragim nisam čula da ga je pohvalila, zato jer je posesivna majka koja ne gleda realno na svoju djecu, zato jer stalno priča o sebi, zato jer se petlja u doslovno sve, zato jer uvijek brani svoju kćer bila ona u pravu ili ne (a sin je samo izglda sporedan lik)...
Možda me u početku veze čak i voljela, ja sam šutjela i slušala (obično u početku nekog poznanstva šutim i slušam-tako nekako najbolje upoznajem ljude). Kad sam i ja nešto progovorila, to joj valjda nije odgovaralo.
Sad, hm, sad se ne viđam toliko s njom, dragi i ja smo odselili od svojim domova u zajednički dom i lijepo nam je. Svekrvu vidim jednom tjedno i to mi je sasvim dovoljno. Ja najčešće šutim, tu i tamo nešto kažem (od nje se teško dolazi do riječi) i to je to. Kod nas je bila možda 4 puta u dva i pol mjeseca otkad smo se preselili i više mi ni ne treba.
Volim li ju ili ne? Nemam pojma, ne volim ju, ali ju ni ne ne volim. Ona je mama mog dragog i ok, bit ću pristojna s njom i to je to. Od mene nitko više i ne traži.


- 09:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.09.2008., nedjelja

Kakav otac takav sin

Provedoh danas nekoliko minuta u zoološkom vrtu.
Nije mi se šetalo i stanem pokraj merkata kad pokraj mene staju mama i kći, mala možda ima do 6 godina. Mama iz vrećice vadi bobi flips i daje maloj uz riječi neka im sada da. Treba li spomenuti da je zabranjeno hranjenje životinja pogotovo bobi flipsom?
Nekoliko trenutaka kasnije grupa ljudi, nekoliko odraslih s djecom staju uz klupu. Dijete (neke 3 godine) očito treba obsaviti nuždu i što će, mama ga skine i eto, obavi mali to pokraj klupe. Tek toliko da spomenem, toalet je od tog mjest udaljen nekih 15-20 metara.

I onda se pitamo kamo sve to vodi i kakva su nam djeca. Pođimo od sebe prvo.

Opaska za mene: Drugi put ne ću držati jezik za zubima i bit ću vještica i reći ću ljudima u facu da su neprostojni i nekulturni i što već treba reći. Na pristojan način, ipak sam ja pristojna. :-)
- 04:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us
vrazjaposla@gmail.com

Ako nisam ovdje, onda sam ovdje


Ovo bi trebala biti vremenska prognoza za Osijek:

The WeatherPixie

Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede, s tobom ostare...
Đorđe Balašević

Nije bila lijepa, ali imala je para, dakle bila je simpatična.
Zabranjeno pušenje

Linkovi